Gosti večeri: Edo Popović, Borivoj Radaković i Milko Valent. Moderator: Petar Babić, s ovim konceptom večeri poezije nakon nekoliko godina od prvog u Križevcima organiziranog Poluvremena poezije s posljednjim živućim europskim boemom Sašom Meršinjakom o kojem je HTV snimao dokumentarac.
Edo Popović (r. 1957. u Livnu) studirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu komparativnu književnost i hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti. Sredinom osamdesetih bio je jedan od pokretača i urednika književnog časopisa Quorum. 1987. objavljuje prvu knjigu priča – Ponoćni boogie kojom je stekao status kultnog autora osamdesetih. Od 1991. do 1995. svoje ratne reportaže s hrvatskih i bosanskohercegovačkih bojišta objavljuje u relevantnim hrvatskim novinama i časopisima. 2000 g. objavljuje drugu knjigu priča – San žutih zmija, a godinu dana kasnije knjigu autobiografske proze Kameni pas. 2002. objavljena je novela Koncert za tequilu i apaurin a dvije godine kasnije i Plesačica iz Blue Bara. Napisao je romane Izlaz Zagreb jug (2003.) i Dečko, dama, kreten, drot (2005.). U suradnji s underground crtačem Igorom Hofbauerom objavio pet svezaka ilustriranih kratkih priča: Klub, Ako vam se jednom na vratima…, Gospa od Bluda, Betonske priče, Dvije priče. S obitelji živi u Zagrebu.
Borivoj Radaković (r. 1951. u Zemunu) na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je komparativnu književnost i jugoslavistiku. Osamdesetih je uređivao kulturnu rubriku u zagrebačkom Oku. Objavio: roman Sjaj epohe (Mladost, Zagreb, 1990.), zbirke novela Ne, to nisam ja (prvo izdanje 1993., Azur, Zagreb; drugo prošireno 1999., Celeber, Zagreb) i Porno (vlastita naklada, 2002., Zagreb), knjigu drama Plavi grad (Hena com, Zagreb, 2002.) u koju su uvršteni kazališni hitovi Dobro došli u plavi pakao (Kerempuh, 1994.), Miss nebodera za miss svijeta (Kerempuh, 1998.) i Kaj sad? (Kerempuh, 2002.; Beogradsko dramsko pozorište, 2003.) te izbor iz vlastite proze Jako (Rende, Beograd, 2003.). Priredio je izbor iz lezbijske poezije Dvije (Perun, Zagreb, 1992.). Jedan je od osnivača FAK-a. Prevodi s engleskoga. Među ostalim preveo djela H. Kureishija, W. Burroughsa, B. Gifforda.
Milko Valent (r. 1948. u Zagrebu) na Filozofskom fakultetu je diplomirao filozofiju i komparativnu književnost. Prozaik, dramatičar, pjesnik, esejist, teoretičar, kritičar i polemičar. Profesionalni je pisac od 1976. Do sada je objavio dvadeset pet knjiga, pet drama, šest radiodrama (sve su izvedene). Između ostalih objavio je knjigu dramskih tekstova Bubnjevi i čipke 2000., a nedavno (2006) dramsku trilogiju Zero (Gola Europa, Ground Zero Aleksandra, Plaidoyer po pički). Na natječaju za Nagradu za dramsko djelo Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2000. godine dobio je treću nagradu “Marin Držić” za dramu Gola Europa, a 2002. prvu nagradu “Marin Držić” za dramu Ground Zero Aleksandra. Gola Europa praizvedena je 2003. na Sceni Habunek zagrebačkog HNK.
Miroslava Harča (r. 1983. u Koprivnici) križevačku gimnaziju je završila bez polaganja mature zbog odličnog uspjeha tijekom sve četiri godine. Pri studiju na kemijskom odsjeku Prirodoslovno–matematičkog fakulteta dobivala državnu stipendiju A kategorije. Diplomirani inženjer kemije postala 2007. godine i zaposlila se u Plivi.
Saša Živković (r. 1970. u Koprivnici) osnovnu i srednju školu završio je u Križevcima. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1998. godine, na nastavničkom odjelu, slikarstvo u klasi profesora Zlatka Kesera i metodiku likovne kulture kod mentora Roberta Emila Tanaya. Od 1996. radi kao učitelj likovne kulture u OŠ “Vladimir Nazor” Križevci. Kao član križevačkog ogranka Matice hrvatske organizirao je u prostoru Ogranka više desetaka izložbi suvremenih autora iz Hrvatske. Jedan je od osnivača udruge K.V.A.R.K. u kojoj vodi programe vezane uz likovnost.
strong>Saša Lončarić (r. 1977. u Koprivnici) je višegodišnji aktivist na nezavisnoj glazbenoj i kulturnoj sceni Hrvatske. Predsjednik je udruge K.V.A.R.K. i voditelj Kluba kulture.
Didgeridoo je drveni glazbeni instrument australskih Aboridžina. Najčešće je napravljen od drveta eukaliptusa, a u posljednje vrijeme ima ih i od plastike, dužine su od jednog do dva metra. Izvorni je didgeridoo zapravo stabljika eukaliptusa koju su izdubili termiti. Kako svaki didgeridoo ima drukčiji oblik, nijedan ne proizvodi isti zvuk. Didgeridoo je stariji od 1500 godina (sudeći po crtežima špilja) te se tako smatra najstarijim puhačkim glazbalom.
Robert Pašičko (rođen 1979. u Koprivnici) završio je Fakultet elektrotehnike i računarstva 2003. godine, smjer Elektroenergetike, usmjerenje Energetske tehnologije. Tema diplomskog rada bila je “Određivanje glavnih parametara vjetroelektrana”. Tijekom studija proveo dva mjeseca na stručnom usavršavanju u Egyptian Iron and Steel Company (Kairo, Egipat) te dva mjeseca u Petroleum and Development Oman (Muscat, Oman). Od prosinca 2005. zaposlen je kao zavodski suradnik na Zavodu za visoki napon i energetiku na FER-a u Zagrebu, gdje obavlja znanstvena istraživanja i stručne poslove. Područja kojima se bavi su trgovanje emisijama, obnovljivi izvori energije te utjecaj elektroenergetskih postrojenja na okoliš.
Ivana Šepetavec diplomirala je na Filozofskom Fakultetu sociologiju i filozofiju. Vodi rad udruge „Centar za medije“, radeći na projektima kreativne edukacije djece.